Radivoje Lola Đukić rođen je 3. aprila 1923. godine u Smederevu. Kako sam kaže: „Začet u Srbiji od oca Crnogorca, a tvrdi da je Jugosloven“. Živeo je i radio u Beogradu ali je rodno mesto svog oca Trifuna Đukića, Brskut, uvek osećao kao svoj zavičaj. Tragove ove ljubavi mogu se naći u tekstovima „Vilini izvori“, „Sam među borovima“, „Ovca na bulevaru Oktobarske revolucije“.

Svoj radni vijek započeo je kao reporter, zatim je uređivao Dečiji, Dramski i Zabavni program Radio Beograda. Osnovao je Humorističko pozorište na Terazijama u Beogradu. Bio je jedan od osnivača Televizije Beograd i njene škole humora. Za sobom je ostavio stotine satiričnih priloga u Informativnom programu TV Beograd. Tekstovi su bili svojevrsna projekcija i komentari aktuelne političko ekonomske situacije. Ali, najznačajniji rezultat njegovog rada su humorističke serije. Napisao je i režirao preko 200 emisija u serijama: „Servisna stanica“, „Na tajnom kanalu“, „Muzej voštanih figura“, „Ogledalo građanina Pokornog“, „Ljudi i papagaji“, „Licem u naličje“, „Crni sneg“, „Spavajte mirno“, „Sačulatac“, „Deset zapovesti“, „Ću, ćeš će...“. Ni jedna serija nije sačuvana. Trake su izbrisane iz nikad utvrđenih razloga.Pisanju za pozorište vraćao se povremeno i uvek prvi režira svoje teatarske komedije: „Zlatni majdan“, „Bog je umro uzalud“, „Budibogsnama“, „Čovek sa četiri noge“, Moram da ubijem Petra“, „Usrećitelji“, „Jedna ljubav i pet pokojnika“, „Kradem, kradeš, kradu ...“, mjuzikl „Ubi ili poljubi“ i monokomediju „Glupi Avgust – memoari jednog klovna“.

Radi i na igranom filmu. Piše scenarije i režira. I na filmu njegovih scenarija su humor i satira, sprdnja na račun naših običaja i naravi: „Nema malih bogova“, „Sreća u torbi“, „Na mestu građanine Pokorni“, „Zlatna praćka“, „Bog je umro uzalud“, „Čovek sa četiri noge“. Jedino je film „Balada o svirepom“ drama sa ozbiljnom moralnom dilemom kao i „Jezero“, njegov prvi film, koji režira po scenariju Jugoslava Đorđevića.
Napisao je knjige: „Sklerotični memoari“ (1987), romane „Ovca na bulevaru Oktobarske revolucije“ (1989). Njegovi intervjui, politička reagovanja i tekstovi o prijateljima skupljeni su i štampani u knjizi „Čovjek pravih leđa u zemlji grbavih“ (1998).
Radivoje Lola Đukić prešao je aprila 1994. godine u Crnu Goru da živi i radi. Umro je 7. septembra 1995. godine u Beogradu.